Vodić za kupnju bajsa

06.05.2006., subota

Cilj ovog vodiča je da vam pomogne pri kupnji bicikla. Namijenjen je korisnicima koji imaju malo ili slabo znanje o tematici. Naravno i oni koji su vičniji tomu, mogu pročitati, a ako ništa, onda zbog dobrog flejma! :-] Uživajte! Jedno od najčešćih pitanja koja se mogu čuti je: ''Koji bicikl...?'', ''Da li je ovaj bicikl...?'', itd. Ista priča je i na mnogobrojnim forumima diljem svijeta. Takva pitanja postavljaju ljudi koji su uglavnom relativno novi u svijetu biciklizma, i koji žele nabaviti novog dvokotačnog ljubimca. Ispod možete naći neke odgovore na pitanja koje ste si možda postavili kada ste razmišljali o kupnji bicikla (ili o tome možda još uvijek razmišljate:). Osnovno - CIJENA. Na žalost, svi smo primorani gledati na stvari kroz prizmu novca, radilo se o kunama, dolarima ili eurima. U pravilu, koje rijetko kada odskače od stvarnog stanja stvari, vrijedi slijedeće: koliko para toliko muzike. U 99% slučajeva skuplja stvar je bolja, no ono što košta više ne mora biti optimalno. Jednostavan primjer: dva bicikla. Jedan po mjeri za 2000 kn, a drugi malen, ili previše velik koji košta 5000kn. Jasno je da je bolji izbor bicikl za 2000kn. Bez obzira što na sebi vrlo vjerojatno ima slabije komponente. Prilikom kupnje na papir prvo stavite najbitniju stvar - koliko novca mislite izdvojiti za bicikl. Uopće nije bitno o kojoj se cifri radi, bilo u pitanju 50 ili 50.000 kn. Slijedeće je stavljanje sa strane nekih 50 - 500 kuna koliko će vas koštati biciklistička kaciga, mačje oči (ukoliko već nisu na biciklu), signalizacija (svjetla) i lanac za zaključavanje bicikla. Bilo bi dobro da odmah kupite i neko ulje za podmazivanje lanca. Nisu skupa, a vrlo su bitna. E sada, malo za one koje treba uvjeravati da su kaciga i ostale kerefeke dobra stvar. :) Dakle, kaciga je dobra stvar. Komentari koje često znam čuti od ljudi, bez obzira na starosnu dob (a koji se ne bave biciklom u toj mjeri da nose kacigu), je: ''Šta će ti to?'', ''Koliko godina imaš?'', ''Kacige su za djecu'', ''Ne vozim ja tako puno da mi treba kaciga?'', itd. Česti su i podsmjesi ljudi. Definitivno vrijedi da za nošenje kacige na vožnje biciklom, barem u početku ili u sredini u kojoj to nije praksa treba biti karakterna osoba. Nije baš ugodno kad se netko podsmjehuje, no to treba ignorirati jer je rezultat gluposti. Statistički, najveći broj motorista strada u svome kvartu. Tamo se čovjek osjeća najsigurnije, pa radi stvari koje inače ne bi činio. Isto je i sa biciklistima, najviše se pada ''doma''. Odlazak do dućana ili do igrališta se ne razlikuje previše od vožnje od 20-30 km. Šanse za pad su jednake, ako ne i veće. Ne nošenje kacige je glupo. Pogotovo su smiješni izgovori ljudi, tipa: ''Što će ti kaciga, pa nisi dijete?'' Istina, djeca češće padaju, no niti stariji nisu imuni. Padom sa metar i pol na beton puknut će glava devetogodišnjaka, kao i devedesetogodišnjaka. Najveći problem je automobilski promet. Ako živite u gradu, to je najveća opasnost koja vas može zadesiti i koja je sveprisutna. Često ne postoji nikakav način da izbjegnete kretanje manje ili više prometnim cestama. Udarac automobila u zadnji kotač bicikla brzinom od 40 km/h, lako može biti smrtonosan. U crnoj kronici se nerijetko može pročitati: ''Biciklist nastradao'', ''Biciklist poginuo'' i ''... nije nosio kacigu'' i/ili ''... nije imao potrebnu signalizaciju.'' Nosite kacigu. Što se tiče signalizacije - stvar je slična, no ne tako drastična. Ako se vozite po danu, vozači će vas lako zamijetiti. Po noći je druga stvar. Neoznačen biciklist je potpuno nevidljiv vozaču. Idealna signalizacija okolini kojom se želi reći: ''Pazi na mene, tu sam!'', bilo bi slijedeće: mačje oči na kotačima i pedalama, bijela bljeskalica sa prednje strane i crvena bljeskalica sa stražnje strane. Ako vas sada netko udari autom, najvjerojatnije se radi o pijanoj osobi za volanom. Tu, na žalost, ne možete ništa. Jedna interesantna stvar kada su u pitanju svjetla na biciklima, kaciga i kretanje u prometu je stav vozača. Ako se vozite po cesti, usred bijela dana, bez svjetala na biciklu, nerijetko će se dogoditi da će vam trubiti, odmahivati rukom i psovati kroz prozor. Po noći je drugačije, svaki put kada vozilo prođe pored vas, a ne udari vas - radi se o potpunoj slučajnosti. U trenutku kada vas vidi, vozač više ne može učiniti ništa. Ista situacija; vozite se po danu, po cesti i sa upaljenom prednjom i zadnjom blinkalicom. Nitko ne trubi. Ama baš nitko. To je zato jer vas na taj način vozači doživljavaju kao ravnopravnog sudionika u prometu i posvećuju vam više pažnje. Ako kojim slučajem imate i kacigu na sebi, efekt je potpun. Ljudi za volanom više ne vide čovjeka koji se vozi na biciklu, već biciklista, a to je bitna razlika. Prilikom izbora kacige, nema baš puno pametovanja. Nakon donošenja zakona o obveznom nošenju kacige za mlađe od 15 godina, iste su dosta pojeftinile. Sasvim pristojnu kacigu možete kupiti za 200 kuna, no ima i jeftinijih. Kaciga vas ne smije stiskati i mora se pomoću nekakvog mehanizma dati lako podesiti. Tijekom vožnje glava ''nabubri'' pa ako ste kupili premalenu kacigu, to bi mogao biti uzrok glavobolji. Zapravo, kakvu god kacigu nabavili, pa čak i šljem iz prvog svjetskog rata :-), bit će dobra. Bilo bi zgodno da kaciga koju kupujete ima šilt na prednjoj strani jer je tako puno ugodnije voziti po sunčanom vremenu. Težina kacige ne igra pretjerano veliku ulogu, no rupe na njoj su bitne. Obično vrijedi da skuplja kaciga ima i bolju ventilaciju, tako da će se glava ispod manje znojiti. Jastučići u kacigi se moraju moći izvaditi i oprati jer nakon nekog vremena kacige počnu neugodno mirisati. Ako nemate novaca, potražite kakvu nošenu kacigu za cijenu od par kuna. Dobro je da kaciga sa unutrašnje strane ima nekakve naljepnice na kojima piše nešto: CE, Complies with..., Pat. Pend., nekakav ''Warning'' i slično. To znači da je kacigu netko testirao i proglasio sigurnom za upotrebu. Kada su u pitanju svjetla za bicikle, imate dvije solucije: na biciklu već imate svjetla koja rade pomoću dinama, i drugo - nemate svjetla na svom novom biciklu, već ista trebate dokupiti. Duboko sumnjam da ćete se odlučiti na dinamo, a to vam neću niti preporučiti. Puno jednostavnije i praktičnije rješenje je baterijska lampa zasnovana na LED tehnologiji. Takve lampe nisu skupe, ne pate od pregaranja žarulje (jer je niti nemaju), a jedna ili dvije DuraCell baterije će vam trajati mjesecima. Zadnje svjetlo *mora* biti crvene boje, a prednje *mora* biti bijelo. Radi vaše sigurnosti, ne odstupajte od te kombinacije. Halogene lampe svijetle bolje, no kod njih 3-4 baterije traju svega nekoliko sati. Osim toga, ako ne kupite neku kvalitetnu halogenku, vrlo je vjerojatno da će vam snop svjetla biti zbijen u jedno usko područje. To, iako izgleda dobro, ne pomaže puno u vožnji. Postoje halogena rješenja koja svijetle jako i dugo, te pokrivaju široko područje, no u pravilu su vrlo skupa. Optimalno rješenje je Cat Eye, koji cijenom i kvalitetom nema premca. Obje lampe će vas ispasti oko 150 Kuna. Ako vam je to previše, postoje i jeftinija rješenja, sve dok su LEDice u pitanju ne možete pogriješiti (što je najvažnije, LED svijetli dugo i dobro, tako da ne morate dati bogatstvo na baterije). Na LED lampi obično piše da se radi o takvoj, a često ima više LEDica (zato se i zove LED) unutra ispod stakla. Halogene lampe imaju jednu žarulju. Na kraju, opet, možete kupiti polovnu LED lampu. Ako svijetli - svijetli, a ako ne - i neće. To jednostavno ili radi ili ne radi. Bicikl ne možete osigurati, a ako vam ga ukradu, ostaje vam samo tugovanje. Policija, na žalost, tu ne može puno učiniti, jer razliku između ''vašeg'' i ostalih'' bicikala je nestručnjacima teško vidjeti. Bilo kakvo sredstvo za zaključavanje bicikla je poželjno. Ponuda kod nas je velika i dobra, već za 60 kuna možete kupiti Magnum lanac dužine 180 cm sa pet ključeva i adapterom za montiranje na bicikl. U pravilu: što deblji lokot - to bolje, no ne pretjerujte. Ako imate vrlo vrijedan bicikl, ne ostavljajte ga izvan vidokruga kada ste vani, a kod kuće ga spremajte na sigurno mjesto jer su krađe česte, a žalost velika. Bilo kakav lanac je bolji od nikakvog, a i takav samo za kratko ostavljanje bicikla negdje. Sve se može prepiliti, tako da nitko nije siguran. Isto tako, krade se sve. Od derutnog ponija do super skupog cestovnjaka. Lanac za bicikl nije obavezna stvar, bez njega ćete moći, no u tom slučaju bicikl nije dobro ispuštati iz vida kad siđete s njega tijekom vožnje. Postoji i alternativa lancu - šest metara dugačak udav koji tri mjeseca nije jeo. Takav bicikl možete ostaviti gdje god želite, a pored toga svoju anakondu niti nećete morati hraniti. Snaći će se sama. :-) Bilo kakav lokot za bicikl koji ima okrugli ključ, dakle ključanica je samo rupa, izbjegavajte u širokom krugu. Tako nešto se učestalo koristi kod U-lockova, tako da ako budete kupovali neki, obratite pažnju da ima normalan ključ. Razlog tomu je to što takav jedan lokot bilo tko sa malo užom kemijskom olovkom može otvoriti za desetak sekundi. Niti ključanica sa kombinacijom brojeva nije baš najsretnije rješenje, no opet, bolje išta nego ništa. Nakon ovih litanija gore :) prelazimo na bicikle! :D Finally! :-] Dobro razmislite što ćete raditi sa biciklom. Hoćete li njime ići do dućana, na posao, na vožnje prirodom, mislite li se gibati samo cestom, hoćete li možda njime na putovanje, želite li skakati sa njime ili se možda spuštati niz brdo, raditi akrobacije... Sve po malo? Možda ćete se natjecati u nekoj disciplini? Što god činili s biciklom, dobro razmislite za što vam treba, jer pravilno izabran bicikl će vam omogućiti uživanje upravo u onome što volite i uštedjeti vam puno muke. Zapravo sa svakim biciklom se može sve, samo je pitanje koliko dobro, koliko lako i još najvažnije - koliko sigurno. Možete vi i s jednom specijalkom sa gumama na 11 atmosfera (to je vrlo, vrlo tvrdo) niz brdo, no dao bi ruku u vatru da ćete sletjeti negdje... A i polomiti bicikl. Malo priče o ''PEVEC'', ''HODALA'', ''JEEP'', ''MANSTER'' i sl. biciklima. Obzirom na njihovu cijenu, dobri su. No samo obzirom na cijenu. Postoji način na koji se može kupiti takav bicikl, a da dobro i dugo radi. Kupite jedan takav jeftin bicikl i onda ga odnesete na servis i zatražite da ga kompletnog rastave, podmažu vodootpornom mašću i onda opet sastave i propisno sve na njemu zategnu. Takav bicikl ne smije imati niti prednju niti zadnju suspenziju i ne smije imati disk kočnice, već Canti ili V-kočnice. Bilo bi dobro odmah na startu promijeniti pakne za kočenje. Suspenzije i disk kočnice na takvim jeftinim biciklima nemaju nikakvu funkciju osim da izazivaju podsmijeh. Možda zvuči grubo, no to je tako. Kada takav jedan bicikl sredite na gore opisan način, sve skupa će vas koštati nekih 500 do 800 kn i onda možete reći da imate pristojan bicikl. Roditeljima nikako ne bih savjetovao da djeci kupuju takve bicikle. Nedavno se jedan dečko na jednim takvim ''HODALA'' full suspension biciklom zaletio u mene sa 40+ km/h i skoro poginuo nakon leta od 5 metara po zraku. Bila je nizbrdica i nije mogao stati jer kočnice ne rade, a dok je išao dolje bacalo ga je na sve strane jer suspenzije ne rade ispravno. Puno je bolje rješenje djetetu kupiti dobar BMX koji se nov i vrlo kvalitetan može dobiti i za oko 1000 kuna (vrhunski modeli koštaju ispod 2000 kuna, a najjeftiniji, popularni ROG BMX se sigurno može naći i za 100-tinjak kuna). To je iznimno povoljno, a radi uzrasta djeteta, biti će mu kao da vozi bicikl koji je baš krojen za njega. Kasnije, budući da se jedan takav bicikl praktički vrlo teško može uništiti, može ostati njegovoj braći, sestrama, prijateljima, rođacima i itd. Kupnjom jeftinog bicikla kupili ste si puno problema i malo zadovoljstva. Ljudi često pogriješe, pa nabave takav bicikl, pa onda kad se pokvari drugi itd. Trajanje takvog bicikla je otprilike kao i vanjskih guma na njemu. Često se ljudi čude cijenama bicikala od 2, 3, 5, 10, 15 i više tisuća kuna, no ono što treba razumjeti je da je bicikl vrlo sofisticirana naprava koja tih novaca vrijedi. Par primjera: sa npr. jednim jeftinim cestovnim biciklom (5-6 tisuća kuna) bez ikakvih problema, ako imate imalo kondicije, možete prestići skuter. Povoljnijim biciklom za skakanje (5-6 tisuća kuna) možete bez problema skakati sa visina od 2 i više metara, letjeti po zraku desetak metara, te postizati velike brzine pri spustu niz neku padinu. To su samo neki od primjera. Kvalitetan bicikl će vam trajati dugi niz godina. Ako ćete ga voziti, to nije loša investicija. Prilikom kupnje novog bicikla, najvažnija je od svega veličina. Pretpostavimo da kupujete najnormalniji MounTain Bike, MTB, montić, u dućanu. Izaberite jednog koji vam se sviđa i čija vam cijena odgovara te zatražite trgovca da vam kaže koja veličina okvira je optimalna za vas. Nakon što opkoračite bicikl, do međunožja treba biti nekih 4-5 prstiju razmaka. To je najjednostavniji način za ''mjerenje'' okvira. To je kupnja ukratko. Ako je trgovac na bilo koji način nezainteresiran, neuljudan, ne želi vam pomoći prilikom kupnje, nepristojan ili vam ne dozvoljava da bicikl isprobate, okrenite se i idite u sljedeću trgovinu. Ako već ostavljate hrpu para u nekom dućanu, bilo bi lijepo da se prema vama ponašaju korektno. Isto tako i vi se prema trgovcu morate odnositi pristojno. Optimalan bicikl bi, kao što sam već prije naveo, bio dovoljno velik bicikl. Kada sjednete isprobati dvokolicu koju ćete možda kupiti, na njoj se morate osjećati potpuno ugodno i udobno. Na takvom biciklu trebate biti lijepo opruženi i bez problema ga voziti. Ako treba isprobajte sve bicikle u dućanu, no nađite onaj koji vam veličinom odgovara i koji vam je udoban. Dobro slušajte što vam trgovac govori. U našim dućanima bicikala i biciklističke opreme često rade biciklistički entuzijasti koji i sami voze, a često se i natječu. Oni će dobro znati kakav vam bicikl treba i što vam treba preporučiti. Odličan način kupnje bicikla je da nekog prijatelja biciklista povedete sa sobom i zatražite ga da vam pomogne prilikom izbora. Ako slijedite savjete iznad, nećete pogriješiti. Na biciklu je sve sekundarno osim veličine, a onda dolazi sic. :-) Treba imati dobar sic, no odgovara li vam neki ili ne, vidjet ćete tek nakon puuuno kilometara. Ne zabrinjavajte se time, sic nije problem zamijeniti. Ne kupujte odmah nakon nekoliko vožnji, pri kojima ste ustanovili da vam se sic pretvrd, onaj široki, mekani i udobni sic (jer će vam taj ubrzo postati neudoban). Što se češće budete vozili, guza će vam biti tvrđa i bolje ćete se osjećati. Proizvođači bicikala dobro znaju za najvažniju varijablu - novac, pa tako bicikle i kreiraju. Svaki bicikl, bez obzira na cijenu, može biti sasvim udoban. One razlike, koje cijenu zapravo određuju, su dijelovi postavljeni na njega. Često je priča ovakva: proizvođač ima nekoliko modela okvira pa onda iste različito farba, naziva i stavlja na njih druge dijelove. Tako ima hrpu modela bicikala koji imaju potpuno različite specifikacije i cijenu. Ako izaberete jedan bicikl koji je pristupačan, a ima kvalitetnu ramu koja vam odgovara veličinom, kasnije lako možete na njega dodati one dijelove koje ima skuplji model. Jedna renomirana firma koja se bavi proizvodnjom bicikala mora imati dobre bicikle. Što je to dobar bicikl? Jednostavno, dobar bicikl bi bio onaj koji ima optimalno izabrane dijelove i odgovarajuću geometriju. Dijelovi na njemu ne moraju biti super-skupi-vrhunski-race-dijelovi. Ako su oni jeftiniji dobro izabrani i lijepo posloženi, to sve skupa može vrlo fino raditi. Svaki kvalitetan proizvođač nudi slijedeće: dobar bicikl na kojem u ćete se ugodno osjećati i koji će dobro raditi bez obzira na cijenu. Isto kao i kod proizvođača automobila, jedna KIA Pride možda nije revolucionaran model, no u njemu i nije tako loše i sa istim nije problem preći i 200.000 kilometara. Isto tako, postoji neki luksuzni Mercedes serije npr. 500, kojime ćete isto tako preći 200.000 kilometra, samo puno komfornije. Opet, ako se želite ganjati, tu su japanske jurilice, itd. Isto je kao i kod bicikala, na svakome će vam biti fino, samo je pitanje koliko dodatnog komfora, kerefeka i mogućnosti će odabrani model nuditi. Svaki proizvođač ima svoga Fiću i Mercedesa. Ako imate vremena i želite bolje proučiti tematiku prije kupnje, što bih vam i savjetovao - Internet je dobra alatka. Na njemu možete puno toga naučiti i u krajnjoj liniji dosta novca uštedjeti. Bolje bi bilo da neko vrijeme provedete na mreži svih mreža u istraživanju svijeta bicikala, nego da se zaletite u kupnju. Ipak, nekako bi najbolja solucija bio već spomenuti prijatelj biciklist koji i tako jedva čeka da počne govorenje o omiljenoj temi. =) Postoji dosta kategorija biciklizma. Neke od njih su Down Hill, Cross Coutry, cestovni biciklizam, Dual, Trials, North Shore, Agressive Cross Country, monocikl ;-), Touring... ima toga dosta. I baš svaka od tih disciplina ima bicikle razvijene posebno za tu namjenu. Vrlo je bitno da ne kupite bicikl za pogrešnu stvar. Recimo, jedan Down Hill bicikl (bicikl za divljanje nizbrdo) vrlo lijepo i moćno izgleda, no kupiti njega za bilo što osim toga, nije baš praktično. Takvo čudovište voziti do dućana i nazad ili po poljima, nasipu i ''okolo'', možda izgleda fora, no vrlo je naporno i frustrirajuće. Sa time idete, a ne idete. Osim nizbrdo. :D Isto tako, cestovnjak je dušu dao za cestu, no kada njime dođete na makadam, odvalit će vam dupe, a ni on se neće baš najbolje provesti. Sve za svoju namjenu. Postoje naravno i hibridi, za sve po malo, no sa jednim takvim ništa ne možete izvrsno, jer niti za jednu namjenu nema optimalnu geometriju, već balansira između. Geometrija bicikla je, u grubo rečeno, dužine cijevi na biciklu i kutovi pod kojima su te cijevi zavarene. Geometrija je najvažniji faktor koji određuje namjenu bicikla. Idealno bi bilo imati više bicikala za razne namjene, samo to je dosta skupo. Cross Country bicikl, ili kod nas popularno zvan ''montić'', je idealan izbor i odlična polazišna točka za otkrivanje afiniteta. Takvim biciklom zaista možete puno. Nikako nemojte prvi dobar bicikl kupiti sa obje suspenzije. Double Suspension bicikl zahtjeva više brige, pažnje i novaca da bi ispravno radio, a osim toga, na njemu se nećete naučiti voziti. On oprašta previše grešaka. Ispod su neki proizvođači biciklističkih dijelova koje ja iz osobnog iskustva smatram dobrima, a čiji se dijelovi mogu naći na biciklima kod nas i koji se mogu nabaviti bez većih problema. Suspenzijska vilica je iznimno bitan dio bicikla. Ako nemate zadnju suspenziju, a često se mislite voziti po šumi, poljima i slično, dobro je imati kvalitetan prednji amortizer. Sa tvrdom vilicom je vrlo teško voziti po grbavim terenima, iako se može, no komfor je na nuli i padovi su česti. Lako je moguće da ćete od tvrde vilice imati bolove u ramenima. Marzocchi je vrhunski proizvođač, čije su vilice nabavljive kod nas. Uglavnom svi Marzocchiji rade dobro, često bolje od vilice drugog proizvođača u istom rangu. Vrhunske Marzocchi vilice su iznimne kvalitete i rade nezemaljski dobro. Proizvođač vilica koji je navodno (jer nisam vozio niti jednu) još bolji od Marzocchia je Fox. Fox proizvodi vrhunske zadnje suspenzije i prednje vilice, no radi se o vrlo skupim stvarčicama. Ako je moguće, neka vilica na vašem bipedalnom dvokotaču bude jedna od ove dvije. Jedan izuzetak su vilice američkog proizvođača bicikala i vilica - Cannondalea. Radi se o dosta dobrim vilicama (i biciklima), no iste sa sobom vuku probleme sa servisom i one praktičnih razloga. Vilice drugih proizvođača rade više ili manje dobro. Krema su Marzocchi i Fox. No opet, sve vilice rade. Fićo i Mercedes. Shimano... Eh, Shimano... Shimano je dobar, loš, zao. Teško je reći. To je najveći proizvođač (iz Japana) biciklističkih dijelova uopće. Oni imaju valjda najveću paletu proizvoda u industriji, rangova biciklističkih komponenti ima negdje oko trideset - dakle trideset puta ista stvar... Kod Shimana vrijedi nekako ovakvo: mašinice za mijenjanje brzina su vrhunske, i mjenjači su vrhunski - tu nema diskusije. Postoje Shimano ''bezimene'' mašinice, pa onda one sa brojevnom i slovnom oznakom, onda one sa imenom. Što više para, to bolje ime i bolji rad. No, ne zaboravite da i XTR (najskuplje i najjače iz ponude) komponente koje koštaju kao suho zlato, loše rade ako nisu ispravno podešene. Dobar serviser i kvalitetan i dobro opremljen servis su od iznimne važnosti. Shimano disk kočnice su izvrsne, a tako i najnoviji pogoni, no tu dolaze problemi. Shimano nabe (osovina kotača) su gnjavaža za održavanje i nisu praktično rješenje, a koštaju. Povrh toga, Shimano ima vlastiti standard za kačenje diskova na nabu, tako da je ili Shimano-Shimano ili Shimano-nešto-drugo-puno-gnjavaže ili nešto drugo-nešto drugo. Ja sam se odlučio za nešto drugo-nešto drugo. Kada kažem da su nabe gnjavaža, onda to znači ovo: u njihovim nabama se nalaze obične kuglice koje su namašćene. Kad zatreba, mast se zamijeni. I onda opet. I opet. I opet. Ne daj Bože da se treba voziti po kiši. A povrh toga, zamjena ulja ili košta ili je prljava i komplicirana radi ispravnog zatezanja konusa na ležajima. Rješenje, koje je bolje i sa kojime ćete proći tisuće i tisuće kilometara bez razmišljanja o tome, su industrijski zatvoreni ležajevi. To je isto naba, no koja ima onakav ležaj kao što je npr. kod auta, samo manji. I nema brige - sve je to fino zakopano u tijelu nabe. Eventualna zamjena ležaja nije neka komplikacija, samo se odvijačem izbije stari i stavi novi iz dućana koji košta 30-40 kn... Elegantno i čisto. Trajanje takvih kugličnih ležaja ide u nedogled. Na žalost, takve nabe ćete uglavnom naći na skupljim biciklima. Najnoviji Shimano pogoni, prepoznat ćete ih po ''rupi'' :) kroz osovinu pogona, nemaju premca. Ni po cijeni ni po kvaliteti. Shimano lanci su veliko NE-NE. Pucaju i nemaju jednostavan način skidanja. SRAM je francuski proizvođač biciklističkih dijelova vrhunske kvalitete. Rade jedne od najboljih lanaca (koji se lako daju skinuti pomoću posebne karike) i zadnjih zupčanika. U ponudi imaju mašinice i mjenjače odlične kakvoće, te mnoštvo drugih proizvoda koje osobno preferiram prije Shimana radi povoljne cijene. DT Swiss proizvodi izvrsne žbice i nabe, a koje su pak više ili manje lako nabavljive kod nas. Verzija čeličnih žbica od 2.0 mm je dovoljna za gotovo svaku namjenu, a cijena je povoljna. Njihove nabe su iznimne kvalitete, no i cijena je velika. Amoeba - svašta nešto. :) Tajvanski proizvođač izvrsnih volana, lulica (spaja volan i cijev vilice), quick releasova (to je zapravo zatvarač nabe i njenog sjedišta na okviru ili vilici, amoebine ne preporučam niti pod razno, katastrofalna kvaliteta, čak i titanijska verzija - pucaju) i ostalih kerefeka. Idealni QR je onaj od DT Swiss proizvođača, a dva koštaju 140 Kn. U Mavicu prave odlične obruče. No kvaliteta ima svoju cijenu. Jeftina alternativa u nas su Mach obruči, dobre kvalitete, no nemaju imena pa su jeftini. Industrijske nabe koje ne koštaju previše su one JojTech imena. Lijepo rade i nisu skupe. Moja preporuka. Gume je kod nas najbolje kupiti Continental jer su jeftinije nego u inozemstvu, a dosta dugo traju i fino rade. Kada su u pitanju kočnice, gotovo je sasvim sigurno da ćete kupnjom nekog pristupačnijeg modela bicikla na njemu dobiti V-brake. To su danas najraširenije kočnice koje dobro rade i jednostavne su za održavanje. Snagu kočenja V kočnica prvenstveno određuju pakne. Što bolje pakne, to bolje kočenje. Najbolje pakne za V-brake koje se mogu kupiti kod nas su one koje proizvodi Shimano. Ako vam V-kočnice ne rade dobro, to je vjerojatno radi smeća koje se uvuklo u bužir na mjestu gdje u njega ulazi sajla. To se može izbjeći kupnjom gumenog štitnika koji košta par kuna i njegovim postavljanjem na kritično mjesto. Dobro bi bilo našpricati malo silikonske masti pod te gumice. Sa disk kočnicama situacija je drugačija. Disk kočnice zahtijevaju kvalitetno složen (čitaj - prilično skup) kotač i dosta održavanja. Postoje dva tipa disk kočnica. One na sajlu i one na ulje. Od kočnica na sajlu samo jedne valjaju, a ostale su manje više loše. Radi se o AVID mehaničkim disk kočnicama. Disk kočnice na sajlu su ''digitalne'' - ili koče ili ne koče. Hidraulički diskovi na ulje su svi redom skupi, no razvijaju izuzetnu silu pri kočenju, koja se lijepo može modulirati. Najmanje para za najviše ''muzike'' je Hayes. To je proizvođač popularnih hidrauličkih diskova po popularnoj cijeni koji odlično rade, samo zahtijevaju dosta gnjavaže dok se podese. Činjenica jest da je to donekle problem, no kad se postave više nema razmišljanja o njima. Alternativa kod nas je Magura, proizvođač iz Njemačke, no osobno ga ne preferiram, iako imaju dobre proizvode. Razlog je povlačenje cijele serije ručica koje su curile, nemogućnost okretanja bicikla naopako, te potreba za čestim ispuštanjem zraka iz sistema. Hayes je jeftin i kad ga postavite možete ga komotno zaboraviti. Formula disk kočnice zaobiđite u širokom luku. Pedale bi bilo lijepo da nisu plastične, već metalne. U principu, da ne pišem sada knjigu o dijelovima, stvar je ovakva: nikada nećete kupiti dijelove jeftinije nego na biciklu. Nikada ne možete bicikl složiti jeftinije, nego je već složen došao iz tvornice. Opet, nema većeg gušta nego složiti bicikl... Jednostavan naputak bi bio slijedeći: kupite bicikl od poznatog proizvođača, dovoljne veličine, pazite na njega i nema brige. Kada su u pitanju skuplji polovni bicikli, njih nikada ne kupujte ako ste početnici. Kao i sa svime ostalim, treba puno znati da ne bi pogriješili. Bicikl kojeg proizvođača bicikala kupiti? Teško je reći. Svi su bicikli dobri. Nađite neki koji vam se sviđa i koji ste voljni platiti, i to je to (samo pazite na veličinu!) Kvalitetni bicikli nabavljivi kod nas su: Kona, Trek, Cannondale, Wheeler, Haro, Diamondback, Colnego, Fuji itd. Ima ih dosta. Giant bicikle izbjegavajte jer je servisna mreža gotovo ne postojeća, a vraćanje bicikla na garanciju vrlo škakljivo i po iskustvu kupaca teško izvedivo. Giant - ne. Ako ste pronašli kakvu lijepu trgovinu sa uljudnim trgovcima i finim servisom, nemojte tražiti dalje. To je to. Priča ne završava kupnjom bicikla, ima još par stvari koje je bitno napomenuti. Svoj bicikl morate *održavati*. Bicikl prema kojemu ćete se nemarno ponašati brzo će propasti. Najvažnije od svega je da vam lanac uvijek bude mastan, te pogon i zadnji zupčanici koliko toliko čisti. Ako su vam lanac i pogon prljavi, onda se prašina i blato ponašaju kao brusni papir i pomažu pri trošenju komponenti. One su skupe, a o vama ovisi koliko će to sve skupa trajati. Lanac možete ili skidati pa ga odmastiti i očistiti ili ga pošpricati nekim odmašćivačem za tu namjenu (pazite da vam ne kapa po boji, da je ne otopi). To nije prijeko potrebno, no produljiti će vam servisni interval. Lanac se rasteže, a zupčanici troše. Nakon nekih 4-6 tisuća kilometara (otprilike, to se mjeri po izduženosti lanca, što vam mogu pogledati u svakom servisu) treba zamijeniti lanac. To se napravi dva puta, a onda, treći put, se mijenjaju i zadnji zupčanici. Postoji još kombinacija, stvarno stanje stvari ne mora striktno slijediti gore navedeno, no to je otprilike to. Gume se sa vremenom prazne, pumpajte ih na otprilike 3,5 bara. I za kraj - najbolji savjet što sam ga u životu čuo kad je u pitanju bicikl: ''Nemoj razmišljati o tome kakav bicikl imaš, samo se vozi!'

- 20:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.